Ni posle sedam godina od pokušaja ubistva tadašnjeg premijera, a sadašnjeg predsednika Srbije, Aleksandra Vučića u Potočarima nema nikakvih saznanja o tome ko je stajao iza tog plana.
Ceo slučaj ostao je mrtvo slovo na papiru, reakcije diplomata ostale su samo na tome, tadašnja visoka predstavnica Evropske unije za spoljnu politiku i bezbednost Federika Mogerini tražila je od vlasti BiH da sprovedu detaljnu istragu, a osim busanja u grudi nije bilo ništa.
Pokušaj ubistva Aleksandra Vučića dogodio se 11. jula 2015. godine. Vučić je u znak poštovanja prema srebreničkim žrtvama na spomenik položio cvet, a odmah nakon toga jasno je da je neko dao znak da se krene u napad!
Povorka srpskog, tada premijera, kamenovana je, gađana cipelama, polivana vodom, pljuvana i vređana.

Vikali su “Četniče idi kući”, a u jednom trenutku razularena gomila uz povike “Alahu ekber” je razvalila ogradu i krenula ka povorci u kojoj se nalazio predsednik vlade Srbije Aleksandar Vučić i… ništa.
Prošlo je sedam godina i ništa!
Aleksandar Vučić se i tada držao hrabro, državnički, ne pokleknuvši, ali poklekle su službe države zvane Bosna i Hercegovina, namerno ili slučajno?!
Niko nije uhapšen, niti osuđen. Niko nije rekao “izvini”, pokazao žaljenje, ili reda radi, pružio podršku, dao makar puko obećanje da će naći onog ko je na najbrutalniji način pokušao da ubije Aleksandra Vučića.

Niko identifikovan, iako snimci postoje i danas, niko nije preuzeo odgovornost, niko nije podneo ostavku.
Muk…
Tragedija je izbegnuta, Aleksandar Vučić je preživeo samo jer je tog dana imao sreće i tu je sve stalo, na tome “imao je sreće”. Time je tačka stavljena na ceo slučaj, “dosije” je zapečatiran i nikada se više ni pomenuo nije. Skuplja prašinu.
Zataškano!